DEMENCIJA


Šta je demencija?

Demencija je sekundarni gubitak inteligencije kod osoba kod kojih je intelekt ranije bio razvijen i tokom života imao postupan uspon. Veoma su raznoliki etiološki činioci (uzročnici) koji mogu izazvati organsko ili funkcionalno oštećenje kritične mase moždanog tkiva, u prvom redu moždane kore, što će rezultovati demencijom. Etiološko ispitivanje je veoma značajno iz razloga što se pojedine demencije mogu uspešno lečiti. Osnovni elementi kliničke slike demencije su oštećenje pamćenja(zaboravljanje), shvatanja i orjentacije.

Simptomi demencije

Simptomi demencije zavise od lokalizacije oštećenja. Na osnovu ovoga demencija može biti lokalizovana i globalna. Kod lokalizovanih demencija proces obično počinje u jednom ograničenom delu mozga, koji daje odgovarajući izgled kliničke slike.
Kada je zahvaćena moždana kora( kortikalna demencija) postoji poremećaj pamćenja, orjentacije, rasuđivanja, apstrakcije i specifičnih kortikalnih funkcija (fazija-govor, praksija-izvođenje određene radnje, gnozija-prepoznavanje predmeta upotrebom određenih čula). Kada je zahvaćena primarno subkortikalna bela moždana masa tada u kliničkoj slici dominira apatija(ravnodušnost), smanjenje mentalne-kognitivne snage, odnosno bolesnik se povlači, postaje pasivan i nezainteresovan za dešavanja u svojoj okolini, usporeno izvršava i najjednostavnije radnje, usporeno donosi odluke i dr.
Kod takozvanih aksijalnih demencija osnovni psihopatološki poremećaj je usmeren na nemogućnost pamćenja, odnosno bilo kakvog upamćivanja komunikacije sa drugom osobom ili dešavanja u okolini obolelog.

Kod globalne demencije svi elementi iz predhodnih demencija su zastupljeni.
Pored ovoga kod demencije su oštećene i psihičke fukcije u manjem ili većem obimu, zavisno od vrste i stadijuma demencije: pamćenje- poremećaj pamćenja za sveže događaje, shvatanje- nemogućnost razumevanja veze između različitih pojmova ili činjenica, mišljenje- osiromašenje predstava, pojmova i asocijacija, pažnja - osiromašenje pažnje za trenutna događanja, ali je maksimalna pažnja očuvana, afektivitet- labilnost emocija, nepromišljeni ili preterani afekti.

Vrste demencija

Demencije smo svrstali u dve osnovne grupe: lečive i nelečive demencije.
Oko 30% demencija su lečive i tu spadaju: normotenzivni hidrocefalus, demencija kod hroničnog trovanja lekovima(antiholinergici, antipsihotici, sedativi i hipnotici), demencije zbog deficita vitamina i proteina, demencije kod endokrinoloških poremećaja (štitasta, paratireoidna i nadbubrežna žlezda), poremećaj metabolizma masti (hiperlipoproteinemija IV i V), demencije kod operabilnih tumora mozga, subduralnog hematoma, nekih zapaljenskih bolesti mozga(sifilis, neuroborelioza i dr).
Nelečive demencije su vaskularne- aterosklerotične, multiinfarktna, posttraumatska, epileptična, alkoholna, Alzheimerova i Pickova.

Alzheimerova bolest kao najčešći uzrok demencije

Alzheimerova bolest je najčešća i najznačajnija degenerativna bolest mozga. Može biti presenilna i senilna demencija. Patoanatomski postoji difuzna atrofija mozga. Pored značajnog smanjenja broja neurona i proliferacije ćelija vezivnog tkiva, karakteristični su i senilni plakovi sa amiloidnim jedrima. Etiološki bolest još nije razjašnjena.
U početku se nalazi oštećenje pamćenja(zaboravnost) i intelektualnih procesa, osiromašenje mišljenja, dezorjentacija u vremenu i prostoru, teškoće u izvođenju složenih pokreta i razumevanje kompleksnih događanja koja se analiziraju čulima. U kasnijim fazama javlja se nemogućnost govora i razuimevanja tuđeg govora, izvođenje složenih pokreta i prepoznavanje osoba i predmeta. Pored ovoga prisutan je i poremećaj afekta, ponekad epileptični napadi, halucinacije, parkinsonizam i dr.

Saveti u borbi protiv demencije

Rana dijagnostika je osnova uspešnog lečenja lečivih demencija i usporavanja toka, odnosno produženje dužine i kvaliteta života kod osoba obolelih od progresivne demencije.

Terapija / lečenje demencije

Kod takozvanih lečivih demencija potrebno je nadoknaditi nutritient (vitamin, proteine) ili hormon koji je u deficitu. Takođe kod toksičnih demencija potrebno je eliminisati toksin ili medikament koji je izaziva. Kod demencija koje su izazvane operabilnim tumorom, normotenzivnim hidrocefalusom ili subduralnim hematomom potrebno je izvršiti odgovarajuću neurohirušku intervenciju.
Kod takozvanih progresivnih demencija (nelečivih) potrebna je takođe rana dijagnostika zbog pravovremene primene medikamenata iz grupe antiholinesteraza, koji uspravaju tok bolesti, odnosno omogućavaju dugotajnije samostalno funkcionisanje pacijenta.

Centar za demencije "Medihelp"

Centar je osposobljen za ranu dijagnostiku i diferencijalnu dijagnostiku demencije.
Dijagnostika započinje dijalogom sa bolesnikom i osobom koja je bliska bolesniku radi dobijanja podataka o istoriji bolesti. Neurološki pregled je dalja stepenica u dijagnostičkom postupku. Neuropsihološko testiranje, laboratorijske analize( hematološke, biohemijske, endokrinološke i po potrebi određivaje nivoa određenih vitamina u serumu), EEG, Dopler arterija vrata i mozga, neuroimaging metode(CT i/ili NMR mozga) se često uključuju u dijagnostički proces diferencijalne dijagnoze demencije.

Saznaj više na: Medihelp.co.rs - Demencija